Visentini: Sindikati su ključ sigurnog izlaska iz pandemije

Bruxelles, 14. travnja 2020. - Na stranici socialeurope.eu objavljena je kolumna glavnog tajnika Europske konfederacije sindikata (ETUC) Luce Visentinija pod naslovom "Sindikati su ključ sigurnog izlaska iz pandemije". Glavni tajnik ETUC-a, među ostalim, bavi se pitanjima naučenih lekcija iz ove koronakrize, njezinim posljedicama na radnike, ali i planom oporavka, za koji navodi kako mora mobilizirati masovna ulaganja svježeg javnog novca u obnovu industrije i u ekološki i socijalno održive ekonomske aktivnosti, kao i u jačanje socijalnih sustava i socijalne zaštite. 

Kolumnu u nastavku prenosimo u cijelosti:

Nakon krize ne smije biti povratka na staro: „nova normalnost“ mora podrazumijevati duboku političku i socijalnu transformaciju

Koronavirus izazvao je u Europi zdravstveno izvanredno stanje bez presedana, ugrožavajući same temelje europskoga jedinstva i zajednice. Spašavanje života s punim je pravom prioritet, no sada nam stiže ekonomski vihor.

Diljem Europske unije, sindikati su morali dati sve od sebe kako bi zaštitili radnike i njihove obitelji. Sada kada vlade europskih država počinju ponovno pokretati gospodarstvo, radnici moraju znati da su sigurni na svojim mjestima rada. Ekonomski oporavak je ključan, no ne smije biti nepromišljenog povratka na posao (za one koji se moraju vratiti), čime bi se ugrozili životi radnika i njihovih voljenih.

Milijuni bez posla

Mnogi govore o „novoj normalnosti“ nakon pandemije, koju obilježava socijalno distanciranje i dugoročne mjere zaštite. Međutim, ta nova normalnost mora doći u obliku duboke transformacije političkih i socijalnih prioriteta. Ne smije biti povratka na staro, u Europi u kojoj su milijuni radnika bez posla.

Najnovije istraživanje Europske zaklade za unapređenje uvjeta života i rada pokazuje kako je 28 posto Europljana od početka krize trajno ili privremeno ostalo bez posla, 50 posto ispitanika govori kako im je smanjeno radno vrijeme, dok 15 posto vjeruje kako će u roku od tri mjeseca ostati bez posla. Svaki peti radnik jedva spaja kraj s krajem, dok 27 posto njih nema nikakvu ušteđevinu na koju se mogu osloniti.

Ako se radnici uskoro ne mogu vratiti na posao, nezaposlenost će skočiti iznad rekordnih razina od financijske krize 2008. godine, što će pokrenuti depresiju goru od one iz 1930-ih. Nova normalnost mora biti trenutak kada će vlade prioritet dati socijalnom blagostanju i, konačno ozbiljno pristupiti prijetnji našemu planetu – smanjivanjem emisija stakleničkih plinova, ulaganjem u zelene tehnologije, pronalaženjem novih prijevoznih sredstava koji manje zagađuju te osiguravanjem čistoće zraka.

Plan oporavka

Potreban nam je najveći plan oporavka od Drugoga svjetskog rata. On mora osigurati pravedan deal za sve radnice i radnike. Mora osigurati da multinacionalne kompanije i bogati pojedinci plaćaju poreze kako bi se financirale javne usluge i radnici koji ih pružaju. Plan oporavka mora pridonijeti ispunjenju Pariškoga sporazuma Ujedinjenih naroda, kao i Ciljeva održivog razvoja.

Mora mobilizirati masovna ulaganja svježeg javnog novca u obnovu industrije i u ekološki i socijalno održive ekonomske aktivnosti, kao i u jačanje socijalnih sustava i socijalne zaštite. Ništa od toga neće biti moguće ako se teret opet prebaci na nacionalne proračune, kroz kredite s teškim uvjetima. Upravo suprotno, potrebno je stvoriti stvaran ekonomski i fiskalni kapacitet EU-a za ulaganje u budućnost u kojoj nitko neće biti ostavljen na cjedilu.

Covid-19 pokazao je tko su doista važni radnici u društvu: medicinske sestre i tehničari, vozači, učitelji i profesori, čistači, poljoprivredni radnici i brojni drugi koji su predugo bili podcijenjeni i potplaćeni. Kriza bi među ostalim trebala dovesti do toga da takvi ključni radnici (koji su riskirali svoje živote radeći tijekom pandemije) konačno dobiju priznanje i nagradu – bolje plaće i uvjete rada – kakve zaslužuju.

Prekarna radna snaga

Virus je razotkrio ranjivost rastuće europske prekarne radne snage: radnika zaposlenih preko internetskih platformi, radnika s nepunim radnim vremenom, samozaposlenih radnika i radnika u slobodnim zanimanjima. Nije trebalo doći do globalne pandemije kako bi se potvrdilo da ti radnici moraju imati istu zaštitu kao i drugi. Nerealno je zahtijevati samoizolaciju od radnika koji rade na digitalnim platformama, uključujući vozače i dostavljače; oni si zbog straha od gubitka prihoda ne mogu priuštiti bolovanje.

Dok se vlade i poslodavci prilagođavaju lekcijama naučenima u pandemiji, ti bi radnici u budućnosti trebali imati socijalnu zaštitu i podršku u slučaju bolesti. EU i njezine države članice moraju jamčiti kako će atipični radnici zadržati svoja radna mjesta, prihode i radnička i radna prava. Ovu krizu vidimo kao prijeko potrebnu priliku za postizanje boljih uvjeta za nestandardne radnike.

Europa treba reformirati svoje lance opskrbe, koji nisu bili u stanju adekvatno odgovoriti na potrebe pandemije. Prioritet za budućnost jest osigurati da naši lanci opskrbe budu više ekonomski, ekološki i socijalno održivi te da nađemo način kako preseliti dio ključne proizvodnje na jedinstveno tržište EU-a i postaviti jednake uvjete u smislu poreza i socijalne pravde. Covid-19 ne smije biti izgovor za napad na ljudska i socijalna prava, kao što je to slučaj u nekim državama članicama.

Ubrzani napori

Sindikati su u čitavoj Europi, na lokalnoj, nacionalnoj i EU razini, ubrzali svoje napore u pružanju podrške svim radnicima – zaposlenima i nezaposlenima, onima koji su proglašeni viškom, samozaposlenima, migrantima ili onima na prekarnim poslovima. Svatko mora moći raditi i doći na posao na siguran način: oni koji su ostali bez posla, oni koji su suspendirani i oni koji su prije izbijanja pandemije bili bez posla.

Nitko ne bi smio biti kažnjen jer odbija raditi u rizičnom okruženju. Radnici imaju pravo otići s posla ili odbiti vratiti se na nesigurno radno mjesto, uz zajamčenu pravnu zaštitu od otkaza ili druge sankcije ili kazne.

Radnici već sada trpe zbog jako malih sredstava koje su nacionalne vlade izdvojile za hitne mjere koje imaju za cilj omogućiti radnicima da prehrane svoje obitelji i zadrže radna mjesta. U Italiji, primjerice, od 10 milijuna radnika koji ostvaruju pravo na naknade za očuvanje prihoda, njih samo 1,5 milijuna je primilo uplatu. Bankarski sustavi blokiraju potpore koje je aktivirala Europska središnja banka, odbijajući kredite tvrtkama i kućanstvima kojima su ti krediti potrebni.

Ljudi su gladni, a tvrtke odlaze u stečaj, ostavljajući milijune radnika bez posla. Ta će se situacija samo pogoršati ako Europa upadne u duboku i dugotrajnu recesiju.

Izvanredne mjere stoga moraju biti hitno provedene, u suradnji sa socijalnim partnerima, te uz donošenje i provedbu ambicioznih strategija oporavka od strane EU-a i država članica. Deseci milijuna radnika čekaju podršku u obliku mjere skraćenoga radnog vremena, SURE. Pomoć je potrebna sada,i mora biti dostupna i nakon izvanrednog stanja kako bi se zaštitila zaposlenost tijekom oporavka.

Trajni instrumenti

Povećanje proračuna EU-a do dva posto od europskoga BDP-a korak je u pravome smjeru. No ako europska pomoć bude potrebna i nakon 2022. godine, to će zahtijevati osigurano financiranje europskih alata. Političke vođe moraju staviti po strani vlastite nacionalne interese i dizajnirati trajne instrumente kojima bi se stabilizirala sposobnost EU-a za ulaganje i zaštitu građana od nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti.

Europa je pretrpjela velike posljedice zbog desetljeća mjera štednje i rezova, kada su poslovni interesi i profit biti stavljeni ispred zaštite ljudi, okoliša i socijalne pravde. Krajnje je vrijeme da se promijeni takav kratkovidni pristup i izgradi budućnost prosperiteta i solidarnosti za sve.

Financijska kriza i mjere štednje ugrozile su europsku demokraciju, a moguće je da će biti dokrajčena ako EU na pandemiju ne odgovori na drugačiji način. Bitka još nije dobivena, a odluke koje donosimo danas dugoročno će odrediti Europu u kojoj živimo. 

(članak izvorno objavljen na SocialEuropehttps://www.socialeurope.eu/trade-unions-are-key-to-a-safe-exit-from-the-pandemic; prevela Dijana Šobota)