Priča o brodu

Zagreb, 15. svibnja 2019. – Kolumnist Novog lista Branko Mijić današnji je svoj Uvodnik posvetio brodogradnji, stečaju Uljanika i sve onome što to nosi za sobom…


… Smrt svakog broda ostavljenog da umre na kopnu, neoprostivi je i isključivi grijeh njegovog vlasnika. Izbrisati s lica zemlje rađaonicu brodova, barbarstvo je ravno provali Vandala u Rim… A sada na lomaču stižu cijeli škverovi! Uljaniku i 3. Maju smrtne presude su potpisane, a njihovu sudbinu i ostali dinosauri teško će izbjeći. Brodocid će uskoro biti potpun! …Iza propasti hrvatske brodogradnje, civilizacijskog sunovrata primitivaca nedostojnih broda, ostat će samo hrpa laži i cinizma onih koji to ubojstvo s predumišljajem žele prikazati kao čin vlastitog milosrđa…

- Stečaj Uljanika ne znači likvidaciju, zbori Plenković, a nos mu raste poput Pinocchija iako je već pogolem nakon što je najavljivao Debeljaka, Nizozemce, Nijemce i na kraju Kineze kao spasitelje hrvatske brodogradnje. Nikome nije lako priznati da je grobar nečega, pogotovo brodogradnje bez koje nema broda, te čovjekove kolijevke, planeta bačenog u svemir mora, u modrinu beskrajne vode. Tu, mimo ljudskog svijeta, kaže priča o brodu, čovjek spoznaje svoju sićušnost, svoju neznatnost, svoju ljudsku mjeru. Vezujući tada svoju sudbinu za sudbinu broda, on s njim postaje jedno. Dijeleći sudbinu čovjeka brod najčešće umire sa svojim gospodarom. Nestankom brodogradnje i sami nestajemo. I to je poanta.


Cijeli uvodnik pročitajte u tiskanome izdanju Novog lista.