SSSH

PočetnaVijestiGranski sindikatiRadnik – državni neprijatelj broj jedan

Savez samostalnih sindikata Hrvatske

Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

tel: + 385 1 46 55 616
tel:+ 385 1 46 55 013
fax: + 385 1 46 55 040
email: sssh@sssh.hr

Opširnije

Radnik – državni neprijatelj broj jedan

Zagreb, 7. veljače 2018. (portalnovosti.com/sssh) - Ispada da ono što je o stanju u Uljaniku znao sindikalist, brodomonter Juraj Šoljić, da je ‘stanje u Uljaniku takvo da će za nekoliko mjeseci doći u pitanje isplata plaća’, direktoru Gianniju Rossandi i cijelom njegovom timu uopće nije palo na pamet.

edno jutro, nema tome dugo, članovi Uprave pulskog brodogradilišta Uljanik probudili su se iz dubokog sna i shvatili da su u posljednjih pet godina uspjeli natući 88 milijuna eura negative i 270 milijuna eura obaveza. Sve skupa, cca 350 milijuna minusa. Eura, ne kuna. Pokazalo se previše, puno previše za ovu Grupu kojoj pripada i riječki škver 3. maj, a koja je od države primila gotovo 600 milijuna eura jamstava koji se u slučaju kraha kompanije moraju aktivirati. Gotovo pa nevjerojatno zvuči priča da nitko, ni u tvrtki ni u državi, nije znao u kakvom se blatu valja jedino ‘uspješno’ hrvatsko brodogradilište na čije je čelo prije gotovo pet godina, da cijela priča bude zanimljivija, sjeo dotadašnji financijski direktor Gianni Rossanda.

Da se nešto gadno kotrlja po pulskim navozima načulo se prije nekoliko mjeseci, da bi klimaks bio ovih dana, kada su nezadovoljni radnici krenuli u štrajk zbog neisplate plaća. Nisu, naravno, u Upravi baš takve neznalice da ne bi znali što se događa u kompaniji koju vode. Uostalom, poznata kuća PricewaterhouseCoopers je u reviziji poslovanja za 2016. godinu pronašla 1,5 milijardi kuna kumuliranog gubitka koji, kako je to objavio Novi list, ‘ukazuju na značajnu neizvjesnost sposobnosti Društva da nastavi poslovanje po načelu vremenske neograničenosti poslovanja’. Na probleme je ukazivao i predstavnik radnika u brodogradilištu Juraj Šoljić iz Sindikata metalaca Hrvatske, koji je prije četiri mjeseca dao ostavku na tu dužnost, upozorivši da je ‘stanje u Uljaniku takvo da će za nekoliko mjeseci doći u pitanje isplata plaća’.

Eto, ispada da ono što je znao brodomonter Šoljić financijašu Rossandi i cijelom njegovom timu nije palo na pamet, pa jedino što znaju reći jest to da ne žele komentirati izjave političara i sindikalaca. Međutim, ako već ne znaju komentirati, znaju pitati, pa su prvu financijsku rupu zakrpali novim jamstvima od 96 milijuna eura koje je za pokrivanje kratkoročne likvidnosti u zadnji čas odobrila Europska komisija, cijeneći činjenicu da ovog ‘džokera zovi’ Uljanik do sada nije koristio, a ima pravo odigrati tu kartu jednom u deset godina. Novac je stigao i plaće će biti isplaćene. Tako je barem najavljeno u srijedu oko podneva, u vrijeme zaključivanja ovog broja Novosti.

- Namjerno smo rastegnuli sastanak štrajkaškog odbora u utorak čekajući da vidimo stav Uprave. U srijedu bi trebale ići plaće i božićnice za sve radnike Uljanika, uključujući i one iz Uljanik TESU-a, kojima firma duguje više plaća - kazao je Šoljić za Novosti, dodavši da su Uljaniku pritekli u pomoć i radnici ‘njegovog’ 3. maja, pa pomažu dovršiti novogradnje koje uskoro idu u porinuće.

Međutim, što dalje? Tih 96 milijuna eura poslužit će kao prva pomoć, ali kakva je budućnost Uljanika i tko će odgovarati za teško stanje? Šoljić odgovara da je za poslovanje odgovorna Uprava i da u 3. maju, a o tome se sve glasnije govori i u Uljaniku, sindikalci prikupljaju podatke kako bi podigli kaznene prijave, jer imaju saznanja o čudnim putevima novca koji bi u tvrtku bio dan kao potpora, ali bi kasnije završio kao pozajmica drugoj kompaniji.

- U Sindikatu metalaca Hrvatske inzistirat ćemo na ostavci članova Uprave ako nisu osigurali dovoljno posla i vodili poduzeće u interesu radnika. Mi smo uvijek bili i ostali uz radnike, ali morate znati da Upravu ne smjenjuje sindikat nego vlasnici - govori Šoljić.

A najveći vlasnici, s gotovo 50-postotnim udjelom, upravo su mali dioničari, uglavnom bivši i sadašnji zaposlenici Uljanika. Od tri tisuće radnika njih nekoliko stotina bilo je u štrajku prethodnih dana, koji je isplatom plaća trebao biti prekinut, bez posljedica za one koji nisu radili, a dolazili su na posao.

- Nisu plaće glavni problem - objašnjava Goran Matić iz Radničke fronte Istre, čiji su članovi podržali radnike.

- Naš stav je jasan: one moraju biti isplaćene i oko toga nema pregovora. Najveća prijetnja krije se u planu restrukturiranja koji Uprava i Vlada kriju od radnika i javnosti, a ne moram govoriti koliko je Uljanik važan ne samo za Pulu nego i za cijelu Hrvatsku. Uprava je taj plan prezentirala Ministarstvu, a ono Europskoj komisiji, dok s radnicima igraju ping-pong, štiteći se poslovnim tajnama - objašnjava Matić, koji također poziva Upravu na ostavku, a državne institucije da ‘provjere gdje je i kako preko noći nestalo 300 milijuna eura’.

Prema onome što je procurilo u javnost iz Elaborata potrebe za državna sredstva za sanaciju Uljanik brodogradilišta, vrijednost programa restrukturiranja procjenjuje se na 465 milijuna eura, od čega je 375 milijuna namijenjeno za završavanje trenutne knjige narudžbi, a 90 milijuna eura za nove poslovne aktivnosti. Kako je tvrtki potrebna i dokapitalizacija, radnički udio u vlasništvu u najboljem slučaju bio bi sa sadašnjih 48 posto vraćen na nekadašnjih desetak posto. U javnost je procurila namjera da se tzv. Uljanikov otok, gdje se porinavaju brodovi, proda u turističke svrhe čime bi, kako kaže Matić, došlo do kastracije Uljanika.

- Ako dođe do toga i ako na otoku umjesto novogradnji budu luksuzne megajahte i hoteli, to će značiti zadnji čavao u lijes Uljanika i konačnu pobjedu IDS-a i investitora nad Pulom - kaže Matić.

A zainteresiranih ima. Prije svih Kermas Danka Končara, koji je još prije nekoliko godina pokazao interes, prije svega za ‘otok’ koji ga najviše zanima s obzirom na to da je nedavno počeo s gradnjom nedalekog turističkog kompleksa Brijuni rivijera. S obzirom na dosadašnja iskustva, na razjedinjene sindikate, radnike čija egzistencija ovisi o isplati jedne plaće, gradsku i županijsku vlast plus ovakvu državu, pa i javnu televiziju čiji novinar Željko Kardum poziva Vladu da ‘odigra pametno protiv radnika i sindikata’ kao da su državni neprijatelji – ishod je, bojimo se, jasan.

U poduzeću u kojem radim jednokratni dodatak (regres) je kolektivnim ugovorom:

utvrđen kao obveza
utvrđen kao mogućnost
nije propisano
nemamo kolektivni ugovor