Zagreb, 18. srpnja 2008. - U današnjem «Jutarnjem listu» objavljen je pod naslovom «Hrvatsku inflaciju pogurao rast plaća» razgovor s Vladimirom Gligorovim, ekonomistom  Bečkog instituta za međunarodne ekonomske odnose koji je , među ostalim, izjavio, govoreći o mjerama, kako bi «plaće i mirovine ubuduće morale rasti sporije od inflacije».

- Plaće nisu jedini generator inflacije. One su samo jedan od faktorskih prihoda u gospodarstvu. Osim plaća tu su i drugi faktorski prihodi u zemlji: kamate i rente, profiti i tantijemi-kazao je «Novom listu» glavni ekonomski savjetnik SSSH Mario Švigir.

 

Ako se u inflaciji vlasnici svih tih faktorskih dohodaka – odnosno banke, investitori, poduzetnici, vlasnici nekretnina bore da zadrže realnu vrijednost svojih prihoda, odnosno da ih deflacioniraju tada je opravdano da se i radnici zaštite u smislu kupovne vrijednosti njihovih plaća i to kroz adekvatan porast plaća. To je moguće učiniti na neinflatoran način, što

konkretno znači da plaće trebaju rasti svakako do okvira  inflacije, ali ne preko okvira stopa rasta produktivnosti i bruto dodane vrijednosti. Na taj način bi  plaće zaštitile u barem istu razinu kupovne moći radnika, ali njihov rast ne bi „ pojeo“ ekonomsku vrijednost koja je stvorena gospodarskim rastom i na taj način plaće ne bi bile krivac formiranja inflacijske spirale.

 

Osim toga, sustav formiranja plaća, posebno u privatnom sektoru, je puno složeniji od ove priče o lineranom projiciranju i ovisi i o fizičkim i financijskim pokazateljima poslovanja.

 

Pozitivno je od strane vlasti da se strukturnim mjerama kompenzira troškovni udar na građane i poduzetnike sa 600 milijuna proračunskih sredstava ali to moraju biti ciljano usmjerena sredstva. U tom smislu su pozitivni pomaci učinjeni u sferi zaštite minimalne cijene rada i poreznog djelomičnog rasterećenja ostalih plaća no treba inspekcijski utvrditi je li su ciljano i opravdano usmjerena subvencijska sredstva onima koji su primili subvencije a povećali svoje cijene. To mora dati signal ozbiljnog ciljanog korištenja subvencija.

 

Osim toga, posebno treba jačati tržišnu utakmicu kako ne bi bilo cjenovnih dogovora i ne povećavati administrativno određene cijene na koje utječu država i lokalne vlasti.

 

U EU se u smislu porasta plaća već godinama od Europske konfederacije sindikata koristi formula da stopa rasta plaća treba biti ispod zbroja  stopa rasta produktivnosti +  rasta cijena, kako bi se zadržala kupovna moć i da bi se radnici nagradili dijelom u smislu ostvarivanja veće produktivnosti. Kada su se cijene počele rasti sve brže i brže, tada se utvrdilo da  plaće trebaju barem rasti sukladno rastu cijena da se zadrži i individulani standard i kupovna moć zemlje.

 

Ljudi koji žive od plaća sigurno ne bi trebali biti jedini koji amortiziraju troškove rasta inflacije.