Borci za radnička prava okreću se mladima: pametni znaju čemu služi sindikat

Zagreb, 30. travnja 2013. (novilist.hr) - Svaka treća nezaposlena osoba u dobi je od 15 do 30 godina života. Uglavnom, riječ je o radnoj snazi bez dana radnog iskustva ili s iskustvom koje tek kleše uz pomoć državnih poticaja za zapošljavanje, odnosno mjeru stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa. Ta najizdašnija državna mjera koju se kolokvijalno naziva volontiranjem, trenutačno obuhvaća 9.652 mlade osobe koje poslodavca ne koštaju ništa, a državu koštaju doprinosa i džeparca od 1,6 tisuća kuna, koliko iznosi neoporeziva stipendija. No, koliko god bila atraktivna poslodavcima, ali i dijelu mladih kojima je to jedini način da steknu staž potreban za polaganje stručnih ispita, mjera zapošljavanja bez zasnivanja radnog odnosa ne rješava problem rastuće nezaposlenosti među mladima.

S problemom izgubljene generacije koja teško ulazi na tržište rada, ne bori se samo Hrvatska već cijela Europa. Kada, pak, uđu u svijet zaposlenih, za njih su rezervirani liberalniji oblici zapošljavanja. Jednostavno, nesigurni ugovori i lošije plaćena radna mjesta. Mladi, pak, zaziru od sindikalnog organiziranja. Vrlo rašireno mišljenje među mlađom populacijom je da su oni individualci koji se bore sami za sebe i da s poslodavcem mogu »oči u oči« ugovoriti uvjete pod kojima rade. No, ta priča pada u vodu kada poslodavac prekrši ugovor. Želi li, primjerice, individualac tužiti poslodavca, iza njega neće stajati sindikat. Troškove tužbe snosit će sam ili će od nje odustati i, ima li sreće, preseliti se na novo radno mjesto.
»Uštekaj se u sindikat«, poruka je kojom sindikati, točnije Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) i Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) pozivaju mlade i sve zainteresirane građane na koncert Elementala. Besplatan, naravno. U zagrebačkoj Tvornici kulture, 1. svibnja. Na Međunarodni praznik rada. Jer, kako poručuju sindikati – pametni znaju čemu služi sindikat.

Osnove sindikalnog rada
Sindikalisti, prije svega mladi, jer ne treba zaboraviti da sindikalne centrale organizatori koncerta imaju svoje grupacije mladih, koncertom žele skrenuti pozornost na važnost angažmana mladih u borbi za njihova radnička prava. Žele ih naučiti da su sindikati, ponajprije, njegovi članovi. Dakle, od članova sve počinje, s članovima sve završava. Samo sindikat može s poslodavcem pregovarati i sklopiti kolektivni ugovor kojim se jamče veća prava radnika, ali i ugovaraju prava koja zakonski nisu regulirana, poput primjerice regresa ili terenskog dodatka. Uz pomoć sindikata radnik se može izboriti za prava koja proizlaze iz rada, odnosno zaštititi se, a ako je potrebno dobiti i besplatnu pravnu pomoć. Osnove su to sindikalnog rada. Često nerazumljive široj javnosti. Pa i mladima koji ulaze u svijet rada.

Europski sindikati godinama već mozgaju kako se približiti mladoj radnoj snazi. Promišljaju se strategije, projekti, programi... Neki su u pomlađivanje odavno krenuli, poput primjerice njemačkog IG Metall-a koji je duži period vodio kampanju privlačenja mladog članstva, koja je polako počela davati rezultate. Drugi, pak, još razmišljaju što i kako učiniti. Nisu naši domaći sindikati, naime, jedinstveni u svojem starenju, pa i negativnoj percepciji šire javnosti u koju su uključeni i mladi koji ulaze ili tek trebaju ući u svijet rada. No, očito su shvatili da nešto treba mijenjati, jer bez svježe krvi u sindikatima oni će odumrijeti. Osim toga, teško je računati da će stare organizacije mijenjati svoj način rada bez novog članstva kojeg su same promjene u načinu života u startu naučile brže i drugačije razmišljati.

Pružanje ruke mladima
Pet sindikalnih centrala ovogodišnjim prosvjedom na radnički dan vladi poručuju – »Mijenjajte smjer!« Oni sami, ili dio njih, očito su počeli razmišljati o promjeni vlastitog smjera. Organizacija besplatnog koncerta i odabir grupe koja je svojim tekstovima poprilično društveno angažirana, ukazuje da su i domaći sindikati napokon ozbiljnije počeli razmišljati o osvježavanju vlastitih redova. Jedna akcija, jedan koncert rezultat neće dati. S mladima treba raditi. Toga su svjesni i u sindikatima. Naime, s cijelim nizom organizacija mladih ove se godine razgovaralo o organizaciji prvosvibanjskog prosvjeda, odnosno njihovoj podršci sindikatima. U konačnici nitko od organizacija mladih formalno ne sudjeluje u organizaciji prvosvibanjskog prosvjeda. Ipak, to je posao sindikata. No, mladi bi im trebali dati podršku. A narednih mjeseci, vjerojatno će se intenzivirati suradnja na relaciji sindikati-organizacije mladih pa bi te grupacije, primjerice, mogle krenuti u zajedničko organiziranje tribina o pitanjima tržišta rada.

Pružanje ruke mladima svježi je pokazatelj koji demantira, nažalost, uvriježeno mišljenje o »beskorisnim« sindikatima. Oni, nerijetko će se čuti, ništa ne rade, a onda za 1. svibnja »tamburaju« uz grah. No, sindikati već godinama grah ne kuhaju, a do prvomajskog graha i te kako se narade, iako to možda šira javnost ne vidi, ali vidi njihovo članstvo. Prvomajski grah, međutim, sindikate će još dugo pratiti koliko god se oni trudili taj radnički dan iskoristiti kako bi javnost upozorili na sve ono što ih muči, odnosno što muči njihovo članstvo. Oštrica kritike pritom je uprerena prema vlasti, a poruke su manje-više iste i svode se na nezadovoljstvo politikom vlade u tom trenutku. Pitanje je samo od kuda se poruke šalju – iz parka Maksimir ili Trga bana Jelačića – ali, i koliko su žestoke. S produbljenjem gospodarske krize poruke su politički izravnije. Lani su tako vladi sindikati slali žuti karton upozorenja, ove godine traže promjenu smjera. Lani su na centralnom prosvjedu, ciljano, okupili oko dvije tisuće sindikalnih povjerenike. Ove godine cilj im je na centralni zagrebački trg dovesti najmanje 10 tisuća prosvjednika. A oni će od vlasti tražiti potpuno novu ekonomsku politiku i pravo na rad, očuvanje socijalne države te pravednost, jednakost i solidarnost. Konkretnije, sindikati u svom proglasu traže gospodarsku politiku koja otvara, a ne zatvara radna mjesta, koja pokreće proizvodnju, kao i privlačenje investicija učinkovitom javnom upravom, a ne smanjivanjem plaća i prava radnika. I tako redom. Uz sve zahtjeve provlači se ona vječna poruka: građani su vlast izabrali, građani je na izborima mogu i promijeniti.

Prosvjedi i štrajkovi
Ovogodišnji prvosvibanjski prosvjed sindikalnih centrala, međutim, ne bi trebao ostati samo na prosvjedu. U nastavku godine planira se još prosvjeda, pa i štrajkova. Razmišlja se i o generalnom štrajku. Kada i kako, još se ne zna. No, činjenica je da domaće zakonodavstvo pojam generalni štrajk baš i ne poznaje i da će sindikalne centrale morati pokazati umješnost u njegovu organiziranju, odluče li se na taj iskorak. I tako bi, za pet sindikalnih centrala, 1. maj trebao biti tek zagrijavanje za buduće akcije kao i u slučaju 12 sindikata državnih i javnih službi koji najavljuju prosvjede i štrajkove zbog rezanja plaća direktnih proračunskih korisnika. Jednim dijelom akcije 12 granskih sindikata (mahom članova neke od pet sindikalnih centrala) i pet sindikalnih središnjica vjerojatno će se poklapati, a dijelom će »voziti« odvojeno. Mnogi će vjerojatno reći kako sindikati pokazuju da su živi kada je već kasno. Odnosno, da su prosvjede i akcije trebali organizirati godinama iza nas. No, bolje ikada nego nikada. I bolje organizirano, nego neorganizirano.

Nije tajna da se domaća sindikalna scena uglavnom ponaša kao rogovi u vreći. No, kada treba zapeti svoje će međusobne razlike, netrpeljivosti, slaganja i neslaganja odraditi iza zatvorenih vrata, a prema vani »svjedočiti« jedinstvo. Koliko god ono ponekad bilo krhko moguće ga je postići oko zajedničkih pitanja koja muče i radnike bez obzira radili u državnom ili privatnom sektoru.