SSSH

PočetnaVijestiNacionalne aktivnostiNovosel: Rast plaća u državnom sektoru dobar je za privatni, održava se potražnja

Savez samostalnih sindikata Hrvatske

Trg kralja Petra Krešimira IV. 2,
10 000 Zagreb

tel: + 385 1 46 55 616
tel:+ 385 1 46 55 013
fax: + 385 1 46 55 040
email: sssh@sssh.hr

Opširnije

Novosel: Rast plaća u državnom sektoru dobar je za privatni, održava se potražnja

Zagreb, 30. travnja 2022. - Predsjednik SSSH Mladen Novosel uoči Međunarodnog praznika rada i prosvjedni marš "Za Hrvatsku zadovoljnih radnika", kojim će ga SSSH ove godine obilježiti, dao je intervju za Hinu, pojašnjavajući sindikalne zahtjeve, analizirajući ulogu sindikata danas, a osvrnuo se i na pregovore o Zakonu o radu.

Intervju prenosimo u cijelosti:

Što sindikati čine u vrijeme poskupljenja i visoke inflacije koja predstavlja udar na radnike ali i sve građane, što tražite od vlasti i poslodavaca da bi se zaštitio standard ljudi?

Od Vlade dijelom očekujemo mjere kakve je već počela činiti, u smjeru utjecaja na cijene raspoloživim mehanizmima, zaštite socijalno ugroženih i potpore gospodarstvu, ali je isto tako jasno da su, u smislu udara na standard radnika i građana, sve to samo vatrogasne mjere.

Jedino što dugoročno može očuvati, a potom još i povećati, standard i kvalitetu života u Hrvatskoj je rast plaća i poboljšanje opće razine uvjeta rada. U tome i Vlada i poslodavci imaju svoju ulogu. Vlada mora svojim politikama potaknuti rast plaća, uključujući i kroz poticanje kolektivnog pregovaranja, koje je dokazani instrument postizanja boljih plaća i uvjeta rada, ali i makroeko-nomske stabilnosti – o čemu svjedoče ekonomski i socijalno uspješne zemlje u koje danas odlaze hrvatski radnici.

Poslodavci pak moraju za početak prihvatiti kolektivno pregovarati s radnicima i njihovim sindikatima, što nažalost mnogi poslodavci i neke njihove udruge i dalje odbijaju. Naš je cilj, ono što tražimo i za što ćemo se nastojati izboriti i pregovorima i industrijskim akcijama, da u iduće četiri godine prosječna plaća u Hrvatskoj dosegne najmanje 1.500 eura, a minimalna plaća najmanje 750 eura.

Kako idu pregovori oko Zakona o radu i kad bi mogao biti usvojen, što su vaši zahtjevi, što vlada nudi?

Nakon gotovo dvije godine razgovora i pregovora, i dalje nemamo jasan odgovor na pitanje kad će i u kojem obliku izmjene Zakona o radu biti usvojene. Glavni krivac za to je Vlada, koja u te dvije godine nije uspjela jasno definirati što točno želi, niti proizvesti na tehničkoj razini kvalitetan prijedlog zakonskih izmjena. U ovoj fazi, kada se zasad odustalo od cjelovitog novog Zakona i za cilj postavilo do kraja godine obaviti manje izmjene predviđene Nacionalnim programom oporavka i otpornosti i potrebom provedbe dvije europske direktive, ipak smo nešto bliže definiranju barem tih izmjena i čini se da će u njima ipak biti više pozitivnih nego negativnih elemenata.

Naši zahtjevi su od početka bili jasni – ne pristajemo na daljnje smanjivanje razine radničkih prava, jer za to nema nikakvog opravdanja, niti objektivne potrebe. Ono što je umjesto toga potrebno je, između ostaloga, bolja regulacija rada na određeno s ciljem smanjivanja njegovih zloupotreba, bolja organizacija radnog vremena, ali i konačno bolja provedba u praksi i nadzor kako samog Zakona o radu, tako i kolektivnih ugovora.

Problem imamo i s trenutno ograničavajućim odredbama prava na štrajk, ali i nejednakim tretmanom članova i nečlanova sindikata, od kojih samo prvi omogućuju i financiraju podizanje radničkih prava kroz kolektivne ugovore, a ta prava jednako koriste svi.

Hoće li se odraziti rast osnovice u javnim i državnim službama na plaće u privatnom sektoru, jeste li zadovoljni tim rastom plaća i je li to teret za hrvatsko gospodarstvo ili poticaj?

U vremenima rasta cijena jedino je pravedno da plaće rastu najmanje kolika je stopa inflacije. Sve drugo vodi smanjenju realne vrijednosti plaća, odnosno preraspodjeli društvenog dohotka u korist kapitala i tome da radnici plaćaju cijenu krize koju nisu izazvali.

Rast osnovice u državnim i javnim službama dobar je i za radnike i za gospodarstvo u cijelini, jer će pomoći održanju potražnje, iako je još uvijek nedovoljan da spriječi pad stvarne vrijednosti plaća.

Borba za isti cilj u privatnom sektoru, iako već traje i kod pojedinih je poslodavaca uspješna, zapravo nam tek predstoji. Važnu ulogu u tome moraju odigrati sektorski kolektivni ugovori, jer su oni jedini način da se poboljšaju plaće i uvjeti rada većine radnika u privatnom sektoru.

Naši sindikati o tim ugovorima trenutno pregovaraju u nekoliko sektora, a u više drugih nedavno smo uputili inicijative za pregovore granskim udrugama poslodavaca.

Što je osnovna poruka obilježavanja prvog maja, kako ona živi danas, koji su glavni izazovi?

Prvi maj je uvijek dan kada obilježavamo povijesnu borbu organiziranog radničkog pokreta za radnička prava i s ponosom se prisjećamo toga da smo se za prava koja danas imamo sami iz-borili. Ta je borba donijela puno dobroga radnicima, ali i društvu u cjelini, jer su kroz nju ostvarena mnoga prava koja danas smatramo civilizacijskim tekovinama i, nažalost, često uzimamo zdravo za gotovo.

Ali ta je borba jednako aktualna i danas, jer smo daleko od toga da možemo biti zadovoljni plaćama i uvjetima rada u Hrvatskoj. Zahtjevi koje povodom Praznika rada upućujemo ove godine odnose se na povećanje plaća, ali i na poštivanje prava radnika na kolektivno pregovaranje i nadzor provedbe kolektivnih ugovora.

S mnogim poslodavcima vodimo ozbiljan i učinkovit socijalni dijalog, sa sviješću da je to u obostranom interesu. Nažalost, postoje i oni poslodavci, i pojedine njihove sektorske udruge, koje odbijaju prihvatiti inicijative za pregovorima i čak i sjesti za stol sa sindikatima. To je nedopustivo i na pravu na kolektivno pregovaranje ćemo odlučno inzistirati, uključujući i kroz prosvjede i industrijske akcije.

Ima li organizirani sindikalni pristup dovoljno prostora u vrijeme kad adhoc osnovane skupine putem društvenih mreža organiziraju prosvjedne aktivnosti?

Načini na koji se građani mobiliziraju i prosvjeduju znatno su se promijenili tijekom proteklih desetak godina, ali to nije promijenilo činjenicu da su sindikati i dalje najorganiziranija i u tom smislu najsnažnija društvena snaga.

O tome svjedoče i referendumske inicijative, koje su gotovo uvijek uspješne kad ih pokreću i vode sindikati, dok u slučaju kad to čine druge organizacije, pokreti i čak političke stranke uglavnom završavaju neuspješno.

Savez samostalnih sindikata Hrvatske okuplja stotinjak tisuća članova u privatnom i javnom sektoru i to je nešto s čime se teško može usporediti bilo koja druga društvena ili politička organizacija u Hrvatskoj. Svijet rada i uvjeti djelovanja sindikata bitno su se promijenili posljednjih desetljeća, ali mijenjali su se i ranije, a potreba za sindikatima i smisao njihovog djelovanja nisu zbog toga nestali.

Tako će biti i sada. Tragamo i mi za novim oblicima sindikalnog organiziranja i djelovanja, nekad smo u tome više, a nekad manje uspješni, ali organizirana borba radnika za svoja prava i bolje uvjete rada i dalje nema alternative.

Što se učinilo po pitanju reguliranja rada od kuće, što je za sindikate zadovoljavajuće rješenje?

Što se nas tiče, u osnovi nismo vidjeli poseban problem u aktualnoj regulativi ovog područja, koja predviđa poštivanje svih prava i obaveza koje i inače postoje u radnom odnosu, te upućuje poslodavca i radnika da konkretne detalje njihove provedbe u tim okolnostima rješavaju međusobnim dogovorom, odnosno izmjenom ugovora o radu.

Naravno da bi bilo poželjno određene stvari dodatno utvrditi zakonom, poput prava na naknadu troškova radniku ili obaveze poštivanja odredbi o radnom vremenu i pravila zaštite na radu, ali i praksa u posljednje dvije godine je pokazala da postojeće uređenje nije bilo preprekom širokom korištenju rada od kuće.

Posljednjim prijedlogom Vlade koji smo vidjeli nismo osobito zadovoljni, jer ravnotežu u tom dogovoru gura u korist poslodavca, omogućujući mu da u određenim slučajevima sam određuje kada će radnici raditi od kuće i čak da im pritom uskrati pravo na naknadu troškova i da ih isključi od primjeni odredbi Zakona o radu o radnom vremenu.

To nije korak prema nekoj navodnoj modernizaciji uređenja rada od kuće, nego prema povećanju moći poslodavaca da takav rad radniku nametnu i protiv njegove volje, te bez naknade troškova koje radnik pritom ima. A to je suprotno temeljnoj svrsi Zakona o radu, koja je upravo u zaštiti radnika kao po definiciji slabije strane u radnom odnosu.

Iz medija:

Što je najveći problem na području radnoga vremena?

Neplaćeni prekovremeni rad
Nemogućnost utjecaja na radno vrijeme
Rad nedjeljom