Taj zakonski minimum može se povećati dogovorom između radnika i poslodavca – bilo kroz kolektivni ugovor, bilo kroz ugovor o radu.

Poslodavac obavezno mora svakom radniku omogućiti korištenje plaćenoga godišnjeg odmora. Radnik se prava na godišnji odmor ne može odreći sve kad bi to i htio.

Izjave o odricanju od prava na godišnji odmor nemaju nikakvu pravnu snagu.

Nije dopušteno neiskorištene dane godišnjeg odmora zamijeniti za plaću, osim u slučaju kad radniku prestaje ugovor o radu, a nije uspio iskoristiti sav godišnji odmor.

Godišnji odmor određuje se za kalendarsku godinu.

Ako je radni odnos počeo ili bio prekinut tijekom godine, broj dana na koje radnik ima pravo određuje se razmjeno prema broju mjeseci za vrijeme kojih je radnik u toj godini radio.

Raspored korištenja godišnjeg odmora određuje poslodavac. Takav raspored mora se utvrditi najkasnije do 30. lipnja, a radnici moraju biti obaviješteni o trajanju i razdoblju korištenja svog godišnjeg odmora najmanje 15 dana prije nego što započne njihov godišnji odmor.

Pravo radnika na sudjelovanje u određivanju rasporeda godišnjih odmora može se ugovoriti kroz kolektivni ugovor.

Radnik koji se prvi puta zaposlio kod nekog poslodavca može koristiti pravo na godišnji odmor tek nakon šest mjeseci neprekinutog rada. U tom slučaju radnik svejedno ima pravo na godišnji odmor i za tih prvih šest mjeseci, samo ga ne može koristiti prije isteka tog roka, osim ako poslodavac ne odluči drugačije.

Dani godišnjeg odmora koji nisu iskorišteni prije kraja godine mogu se prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu, ali se moraju iskoristiti prije 30. lipnja te godine.

Svaki radnik koji radi najmanje šest sati dnevno ima pravo stanku u trajanju od 30 minuta tijekom radnoga dana. Ova stanka naziva se dnevnim odmorom i dio je radnog vremena.  

Radnik ima pravo na dnevni odmor u najmanjem trajanju od 12 neprekinutih sati.

Kod sezonskog rada koji je organiziran dvokratno dnevni odmor može trajati i samo 8 sati, ali tada poslodavac mora omogućiti da se njegov preostali dio iskoristi kasnije.

Radno vrijeme može biti raspoređeno na pet ili šest dana u tjednu, ali ne i na svih sedam. Ne smije se raditi svaki dan. Radnik ima pravo na tjedni odmor u trajanju od najmanje 24 sata.