Plaća je naknada koju radnik dobiva za svoj rad. Svaki radnik trebao bi znati koliko mu iznosi plaća i kako se njen iznos određuje.

Plaća koju radnik ugovara s poslodavcem i koju mu poslodavac isplaćuje zapravo je bruto plaća. Osim iznosa koji se isplaćuje na račun radnika (neto plaća), bruto plaća uključuje i iznos koji poslodavac u ime radnika uplaćuje državi za poreze i doprinose.

Plaća se isplaćuje u novcu, nakon obavljenog posla. Datum isplate plaće ugovara se ugovorom o radu, a po zakonu to mora biti najkasnije 15. u mjesecu za rad obavljen u prethodnom mjesecu.

Poslodavac je taj koji snosi rizik poslovanja, a loši poslovni rezultati ne utječu na njegovu obavezu da radniku isplati plaću za obavljeni rad. Neisplata plaće je kazneno djelo.

Najkasnije 15 dana od isplate plaće, poslodavac mora radniku dati obračun plaće, na kojem se vidi kako je plaća obračunata. Na obračunu se mora vidjeti broj odrađenih sati, broj sati za koje se isplaćuje naknada plaće (bolovanje, godišnji odmor…), te dodaci na plaću ako postoje, uključujući i onaj za prekovremeni rad.

Ako poslodavac plaću ne obračunava i ne isplaćuje na zakoniti način (npr. jedan dio ne ide preko računa, nego „na ruke“), tada on vara državu, ali izravno oštećuje i samog radnika koji će zbog toga imati nižu mirovinu.

Isplata plaće ili dijela plaće 'na ruke' je protuzakonita.

Na obračunu se mora vidjeti i iznos poreza i doprinosa.

Doprinosi su porezi koji služe za unaprijed određenu svrhu, kao što je financiranje mirovinskog i zdravstvenog sustava.

Poslodavac mora obračunati i uplatiti doprinose u isto vrijeme kada radniku isplaćuje plaću.

Doprinos za mirovinsko osiguranje iznosi 20 posto.

Doprinos za zdravstveno osiguranje 16,5 iznosi posto bruto plaće.

Ako poslodavac ima neko potraživanje prema radniku, smije ga odbiti od plaće samo ima suglasnost za to koju je potpisao radnik.

Iznos zakonski propisane minimalne plaće Vlada određuje svake godine. Nijedan radnik, neovisno o tome koji je posao radio i kod kojeg poslodavca, za puno radno vrijeme ne smije biti plaćen manje od propisane minimalne plaće.

Kolektivni pregovori o plaćama i njihovo ugovaranje kroz kolektivne ugovore predstavljaju temeljnu i najvažniju djelatnost sindikata.

Kolektivno pregovarati može se na razini jednog poduzeća ili ustanove, ili na razini cijele djelatnosti (grane, sektora).

U Hrvatskoj postoje dva granska kolektivna ugovora koja obavezuju sve poslodavce u tim djelatnostima i primjenjuju se na sve radnike koji u njima rade. To su Kolektivni ugovor graditeljstva i Kolektivni ugovor ugostiteljstva.