Istraživanje pokazuje da osobe koje su doživjele seksualno uznemiravanje na radnome mjestu traže aktivniju ulogu sindikata u njegovu suzbijanju i u stvaranju sigurnijeg radnog okruženja. Koncept Rada po mjeri čovjeka, osobito njegova dimenzija koja se odnosi na sigurno i kvalitetno radno mjesto, usko je povezan s pitanjem dostojanstva na radu te razvoja kulture nulte tolerancije na bilo kakav oblik uznemiravanja.

Nakon pozdravnih govora Tijane Defar, koordinatorice projekta iz Zaklade Friedricha Eberta i Mladena Novosela, predsjednika SSSH, uvodno izlaganje o provedenom istraživanju održao je Darko Šeperić, izvršni tajnik za javne politike, projekte i edukaciju u SSSH. 

Cilj istraživanja bio je produbiti znanje i prikupiti podatke o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu, otkriti najčešće oblike takvog ponašanja, kako žrtve reagiraju i koji su kanali informiranja o zaštitnim mehanizmima. Provedeno je kvantitativno istraživanje putem online ankete i kvalitativno intervjuima i fokus grupom. 

Neki od ključnih nalaza:
•    60% anketiranih misli da je u Hrvatskoj seksualno uznemiravanje na radnom mjestu česta pojava,
•    40% anketiranih doživjelo je bar jedan od oblika seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu,
•    44,7% anketiranih koji su doživjeli seksualno uznemiravanje najčešće nisu ni na koji način reagirali,
•    56,1% među onima koji su reagirali na seksualno uznemiravanje nakon njihove reakcije se nije dogodilo ništa.

Nebojša Paunović, pravni savjetnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, održao je izlaganje što je seksualno uznemiravanje, kako ga prepoznati, te pravni okvir i prakse.

Građani i građanke Pravobraniteljici se najčešće pritužuju na neučinkovitu zaštitu od strane poslodavaca, odnosno povjerenika/ca za zaštitu dostojanstva radnika/ca. I dalje svjedočimo zamjenama teza kad je u pitanju ovaj prijestup pa su tako povjerenici/ce često skloni štititi poslodavca ili stati na stranu počinitelja, dok žrtve smatraju osobama koje svojim prijavama stvaraju svima probleme. Posljedica je to, između ostalog i patrijarhalne prizme kroz koju se i dalje gleda na ovaj prijestup. 

U praksi se rijetko događa da počinitelj snosi posljedice, u smislu premještaja na drugo radno mjesto, na drugi odjel ili u drugu poslovnicu poslodavca, odnosno da dobije otkaz, uglavnom su žrtve te koje ili odlaze same ili su premještane kako ne bi dalje bile u kontaktu s počiniteljem – viktimizacija žrtve. 

Participativne radionice i grupni rad

Drugoga dana stručno-edukativnog skupa “Na radnom mjestu nema mjesta seksualnom uznemiravanju” sudionici su bili podijeljeni u grupe u kojima su analizirali slučajeve, razvijali vještine slušanja i empatije, a radionicu je vodila Vana Bosto, pravnica u Sindikatu pomoraca Hrvatske.

U grupama se raspravljalo:
 - Što žrtva može napraviti? Cilj: Razumjeti tijek događaja i identificirati ključne korake koje žrtva može poduzeti radi zaštite od uznemiravanja.
 - Što može sindikat napraviti? Cilj: Razumjeti ulogu i odgovornost sindikata u zaštiti članice i definirati korake sindikalne podrške.
 - Emocionalna mapa žrtve. Cilj: Razviti empatiju i razumijevanje emocionalnih posljedica i potreba podrške.
 - Što ako sam svjedok – scenarij i rasprava. Cilj: Osvijestiti ulogu promatrača i sindikalnog povjerenika u slučaju uznemiravanja; prepoznati moguće reakcije i posljedice.
 - Kako poslodavac treba postupiti? Cilj: Upoznati sudionike s pravnim i organizacijskim mehanizmima koji sprječavaju i rješavaju seksualno uznemiravanje.

 Aleksandra Dučkić, sindikalna povjerenica Sindikata EKN-a Hrvatske održala je prezentaciju „Sindikalni povjerenik kao ključna karika u stvaranju radnog mjesta bez seksualnog uznemiravanja“. Uloga sindikata i sindikalnog povjerenika u slučaju seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu je da budu podrška žrtvi, upoznaju je s pravnim okvirom i aktima kod poslodavca, savjetuju o pravima i postupcima i kontroliraju postupanja poslodavca.

Kada govorimo o ulozi poslodavca u slučaju seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, oni moraju osigurati Akt o zaštiti dostojanstva radnika (najčešće dio Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora ili posebnog pravilnika), imenovati ovlaštene osobe (ili dvije različitog spola ako to nalaže zakon/pravilnik), javno objaviti njihova imena i kontakte (oglasne ploče, intranet, ljudski potencijali), omogućiti im pristup svim radnim mjestima i osigurati im edukaciju o postupanju. Radnici moraju biti upoznati prije početka rada s pravilima o zaštiti dostojanstva i načinom prijave uznemiravanja (obveza informiranja i edukacije), kao i s promicanjem kulture nulte tolerancije na diskriminaciju i uznemiravanje.