Mirovinski sustavi kakve danas poznajemo potječu s kraja 19. i početka 20. stoljeća i izravan su rezultat pritiska i borbe organiziranog radničkog pokreta.

Svi mirovinski sustavi u Europi u svojoj su osnovi javni, i uz rijetke iznimke najvećim dijelom temeljeni na međugeneracijskoj solidarnosti. Bez obzira na različite detalje funkcioniranja mirovinskih sustava, nijedno društvo ne može osigurati egzistenciju radno neaktivne populacije, osim temeljem rada onih koji su u radnoj dobi.

U Hrvatskoj niska stopa zaposlenosti i nepovoljan omjer broja zaposlenih i umirovljenika, predstavlja ozbiljan problem za postizanje primjerene visine mirovina. No Hrvatska je društvo koje se u globalnim okvirima nalazi na srednjem stupnju razvoja i dohotka, i kao takvo mora biti u stanju osigurati dostojanstven život svojim starijim građanima.

Reforme mirovinskog sustava poduzimane od 1999. g. u ime postizanja njegove dugoročne održivosti, bile su usmjerene na slabljenje javnog dijela mirovinskog sustava („prvi stup“), te jačanje njegova „privatnog“ dijela („drugi stup“).

Privatizacija dijela javnog mirovinskog sustava stvorila je veliki trošak za javne financije, koji je nastao preusmjeravanjem pet posto doprinosa iz javnog mirovinskog sustava u privatne fondove. S postojećim sustavom, taj ćemo trošak svi mi još desetljećima plaćati kroz opće poreze, a njegov je dio prebačen i na današnje umirovljenike, smanjenjem razine njihovih mirovina i mirovinskih prava.

SSSH se zalaže za mirovinski sustav temeljen na javnom mirovinskom osiguranju, koji mora biti u stanju svim umirovljenicima osigurati socijalnu sigurnost u starosti.
Protivimo se postojećem modelu drugog mirovinskog stupa.

Model drugog stupa kakav ima Hrvatska ne postoji među starim članicama EU, a u međuvremenu su ga ukinule ili bitno smanjile i neke od novih članica, koje su ga kao i Hrvatska prije 20-ak godina uvele pod pritiskom Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda.

Individualna kapitalizirana štednja može biti samo dobrovoljni dodatak javnom mirovinskom sustavu, ali kojim ne upravljaju privatne banke, nego radnici i poslodavci zajedno.

Zalažemo se za izdvajanje svih mirovina stečenih po posebnim propisima iz sustava mirovinskog osiguranja, i njihovo transparentno financiranje iz općih poreza.

Podržavamo poticanje radnika na dulji ostanak u svijetu rada, ali samo dobrovoljno, odnosno za one koji to žele i mogu. Nastavit ćemo snažno braniti pravo na odlazak u mirovinu sa 65 godina starosti. O podizanju uvjeta dobi ne možemo razgovarati sve dok se očekivano trajanje života, a posebno zdravog života nakon 65. godine, bitno ne približi onom u razvijenijim članicama EU.

Na temelju navedenih načela i ciljeva, zalažemo se za cjelovito uređenje mirovinskog sustava (umjesto niza parcijalnih reformi), koje mora biti temeljeno na širokoj stručnoj i javnoj raspravi, ali i dijalogu sa socijalnim partnerima.