
S obzirom na inflaciju i veliki porast troškova života, radnici su tražili da se dogovori aneks kolektivnog ugovora za povećanje osnovice za obračun plaća. Od Uprave su tražili fiksni iznos od 200 eura bruto, no u Luci Zadar ponudili su im samo 30 eura za topli obrok.
Strani vlasnici tvrtke, koncesionari iz Kine, nisu pristajali na povećanje plaća koje su bile vrlo niske, u prosjeku oko 700 €, a radnici su isticali da se boje angažiranja stranih radnika iz azijskih zemalja koji bi pristali raditi i za manju plaću. U štrajku koji je trajao četiri dana, sudjelovalo je oko 70 od 100 radnika, uglavnom radnici koji rade na prekrcaju tereta.
Uprava je tužila Sindikat za nezakonitost štrajka, no Županijski sud prvotno je donio privremenu presudu da je štrajk nelegalan, nakon žalbe, Vrhovni sud je vratio slučaj Županijskom sudu u Zadru te je naposljetku, nakon dvije sudske presude konačno postignut dogovor.
Samo organizirani u sindikat, radnici mogu kolektivno pregovarati s poslodavcem o svojim plaćama i uvjetima rada, te organizirati štrajk ako se s njim ne mogu dogovoriti o ovim pitanjima.