Pitanje pravedne raspodjele novostvorene vrijednosti između rada i kapitala središnja je tema i prioritet sindikalnog pokreta od njegovih početaka do danas. Nakon nekoliko godina intenzivnog rasta gospodarstva, praćenog rekordno niskom nezaposlenošću, ali i rastom dobiti privatnih poduzetnika koji višestruko nadmašuje rast plaća, ovo je pitanje za Hrvatsku danas važnije nego ikad.

U trenutnim okolnostima, čini se da zadatak preokretanja ravnoteže snaga nadilazi sposobnosti bilo kojeg pojedinog sindikata ili sektora, te da su za to potrebne zajedničke akcije cijelog sindikalnog pokreta, uključujući i zajedništvo sindikata javnog i privatnog sektora. Izgradnja mobilizacijske i akcijske sposobnosti sindikata na svim razinama međutim nije moguća bez aktivnog uključivanja članova u procese kolektivnog pregovaranja, a potom i u druge sindikalne aktivnosti.

O raspodjeli novostvorene vrijednosti u hrvatskom gospodarstvu govorio je dr. sc. Viktor Viljevac, s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kroz analizu kretanja standarda radnika i umirovljenika, profitnih marža i povrata na kapital poduzetnika u posljednjih pet godina. Analiza financijskih izvještaja privatnog sektora pokazuje kako je od 2021. godine dobit poduzeća rasla znatno brže od prihoda, rashoda i troškova rada. Profitne marže i povrat na kapital dosegnuli su najviše razine u promatranom razdoblju, što znači da su vlasnici poduzeća ostvarivali veći udio dobiti nego ranijih godina. Viljevac je zaključio kako su radnici u prosjeku imali koristi od gospodarskoga rasta, ali su vlasnici kapitala ostvarili još veće dobitke.

Najizraženiji rast dobiti zabilježen je u građevinarstvu, trgovini, prijevozu, te djelatnostima smještaja i ugostiteljstva, gdje je dobit po radniku rasla znatno brže od plaća. Istodobno, unatoč gotovo udvostručenju minimalne plaće od 2019. godine, nije došlo do pada zaposlenosti ni masovnih otpuštanja. Naprotiv, broj zaposlenih i broj aktivnih trgovačkih društava dosegnuli su rekordne razine, što, prema Viljevcu, pokazuje da rast plaća nije ugrozio poslovanje poduzeća na razini cjelokupnoga gospodarstva.

Govoreći o povećanju minimalne plaće, Viljevac je odbacio tvrdnje da je njezin rast doveo do urušavanja poslovanja ili masovnih otpuštanja. Naglasio je kako je bruto minimalna plaća od 2019. do 2025. porasla za gotovo 95 posto, dok su istodobno zaposlenost i broj aktivnih trgovačkih društava nastavili rasti, a stopa nezaposlenosti dosegnula povijesno niske razine. Prema njegovoj ocjeni, ti pokazatelji potvrđuju kako hrvatski radnici nisu postali "preskupi" za poslodavce, te postoji prostor za daljnji rast plaća kroz kolektivno pregovaranje.

Viljevac zaključuje da:
•    Životni standard porastao je mnogim (nipošto ne svim) radnicima i umirovljenicima
•    Povoljno makroekonomsko okruženje omogućilo je rast profitnih marži poduzeća (ovo također vrijedi u prosjeku/na razini cjelokupnog gospodarstva)
•    Snažan porast minimalne plaće nije doveo do zamjetnog pada broja zaposlenih (ali ne možemo tvrditi da neka poduzeća nije pogurao u stečaj)
•    Ako pričamo o tome ima li poduzeće X prostora za isplatu većih plaća, treba analizirati poslovanje tog poduzeća.

Minimalna plaća bila je središnja tema rasprave na Ljetnoj školi SSSH, pri čemu je predsjednik SSSH Mladen Novosel istaknuo kako upravo njezino povećanje može potaknuti rast plaća u privatnom, javnom i državnom sektoru. Upozorio je da se Hrvatska udruga poslodavaca snažno protivi jačanju kolektivnog pregovaranja, te da je tijekom izrade Nacionalnog akcijskog plana za kolektivno pregovaranje pružala otpor mjerama koje bi osnažile sindikate. Sudionike je pozvao da razmotre zajedničke sindikalne akcije na jesen ako Vlada ne prihvati zahtjev za znatnijim povećanjem minimalne plaće.

„Jedini generator koji danas može podići plaće u privatnom, javnom i državnom sektoru jest minimalna plaća. Ako uspijemo natjerati Vladu da je poveća, morat će rasti i ostale plaće.“

U raspravi su se sudionici složili da je upravo minimalna plaća zajednička tema oko koje se mogu okupiti svi sindikati. Istaknuto je kako bez pritiska i zajedničkoga djelovanja nema ni pomaka u pregovorima, a upozoreno je i na potrebu jačeg uključivanja mladih radnika u sindikalni rad kako bi razumjeli važnost kolektivnog pregovaranja i sindikalnog organiziranja.

„Bez akcije nema ništa. Možemo razgovarati koliko god hoćemo, ali bez pritiska poslodavci i Vlada neće popustiti,“ zaključio je Novosel.

U sklopu Ljetne škole dodijeljene su godišnje nagrade SSSH -  Srce sindikalne solidarnosti i nagrada SSSH za doprinos u zaštiti na radu. 

Drugog dana Ljetne škole SSSH održana je panel rasprava o jačanju mobilizacijske i akcijske sposobnosti kao prioriteta rada SSSH 2026.-2030. koju su moderirale dr. sc. Dijana Šobota, izvršna tajnica SSSH za međunarodne odnose i razvoj organizacije i Nediljka Junaković, koordinatorica edukacijskih programa. 

O načinima uključivanja članova u procese kolektivnog pregovaranja i razvoju aktivističke kulture u sindikalnom pokretu govorili su predstavnici sindikata udruženih u SSSH: Iva Ivšić, stručna suradnica SOMK-a, Branimir Ilijanić, sindikalni povjerenik Sindikata trgovine Hrvatske (STH) u Ikea Hrvatska, Leonid Čimbur, dopredsjednik Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata (SMH-IS) i Mladen Pisk, povjerenik Sindikata Tiger. 

Ljetna škola održana je u sklopu projekta „Vrijeme je za radnike“ koji se provodi uz financijsku potporu Europske unije iz Europskog socijalnog fonda plus.