Hrvatski sindikalni pokret nastaje u 19. stoljeću i razvija se po uzoru na radničke pokrete u Austriji i Njemačkoj. Područje Hrvatske u to vrijeme nije imalo teške industrije, metali su se obrađivali u maloj mjeri, pretežno za domaću sitnu proizvodnju, a većinu metalskih radnika sačinjavali su kovači, bravari i limari. Tarifni pokret bravarskih radnika iz 1893. godine postigao je nekoliko ciljeva: desetosatni radni dan, jednaku visinu dnevnice za sve radnike, neradni dan 1. svibnja i ostale. Nakon uspješnog okončanja tarifnog pokreta zagrebačkih bravarskih radnika 11. ožujka 1894. godine kovinarski radnici održali su javnu skupštinu – bio je to događaj kojim je utemeljen sindikat hrvatskih metalskih radnika.

Sindikat metalaca u neovisnoj Hrvatskoj

U Zagrebu je 20. ožujka 1990. godine održana Peta skupština Sindikata radnika u proizvodnji i preradi metala Hrvatske, a nakon godine dana aktivnosti, od tadašnjih 189 tisuća radnika zaposlenih u metalskoj industriji, u reformirani demokratski sindikat se učlanilo njih 110 tisuća. Putem međunarodne suradnje proučavala su se iskustva u zemljama zapadne Europe, što je dovelo do potrebe reorganizacije dosadašnjeg sindikata, a sve u cilju ostvarenja boljih interesa članova. To je bio osnovni razlog održavanja Konvencije Sindikata metalaca 7. i 8. lipnja 1993. godine, gdje je potvrđena sindikalna reorganizacija, profesionalizacija regionalnih povjerenika, a promijenjen je naziv Samostalnog sindikata radnika proizvodnje i prerade metala Hrvatske u Sindikat metalaca Hrvatske (SMH).

Prvi kongres Sindikata metalaca Hrvatske održan je 20. svibnja 1994. godine, a na njemu je za predsjednika izabran Ivica Jakopčević za mandatno razdoblje 1994.-1998.

Dosadašnji predsjednici Sindikata metalaca Hrvatske
-    Ivica Jakopčević (2 mandata, 1994.-2002.)
-    Ivo Marjanović (2 mandata, 2002.-2008.)
-    Vedran Dragičević (2 mandata, 2008.-2018.)
-    Siniša Kosić (2 mandata, 2018. do danas)

U procesu pretvorbe i privatizacije glavni cilj Sindikata metalaca Hrvatske bilo je zadržavanje što većeg broja radnih mjesta, jer sam proces privatizacije krenuo je u smjeru prevelikog otpuštanja radnika. Tržište je bilo bitno smanjeno, a poslodavci su se pomamili za atraktivnim građevinskim lokacijama gdje su prije bile tvornice, posebno u gradskim sredinama. U tom procesu najveća industrijska postrojenja su nestala, čeličana više nema, tako da je danas ostala uglavnom samo industrija prerade metala. 

U ovom trenutku Sindikat metalaca Hrvatske – Industrijski sindikat pokriva preradu metala, proizvodne radnike u montaži, u elektroindustriji i brodogradnji. Upravo je u brodogradnji došlo do prevelike međunarodne konkurencije koju naša brodogradnja nije mogla pratiti, a cilj sindikata bio je zaštititi radna mjesta. 

Rijetki su slučajevi u Hrvatskoj da su radnici u potpunosti zadovoljni visinom plaća i materijalnim pravima, a da u toj kompaniji ne djeluje sindikat. SMH-IS u 3. maju kolektivno pregovara od 1993. godine i temeljimo se na činjenici da opstojnost brodogradnje mora biti neupitna, te da radnici moraju imati zajamčena određena materijalna prava. Sindikat metalaca Hrvatske ima veliku ulogu u djelovanju u 3. maju jer se krahom Uljanik grupe, 3. maj našao nerestrukturiran i s velikim gubicima, tako da je Sindikat metalaca Hrvatske - Industrijski sindikat 2018. godine, nakon neisplate devet plaća krenuo u projekt revitalizacije 3. maja koji je završio pozitivno, te tvrtka i dalje posluje. 
Juraj Šoljić, regionalni povjerenik SMH-IS za regiju Jadranska Hrvatska

Sindikat metalaca Hrvatske ima bogatu povijest sindikalnih akcija. Tako je već prije sto godina organiziran štrajk u, primjerice, Đuri Đakoviću. Većina štrajkova koje je organizirao SMH-IS bili su zbog neisplate plaća i problema u trgovačkim društvima, dok ostatak otpada na interesne štrajkove – one u kojima se tražilo povećanje plaća i štrajkove zbog nepotpisivanja kolektivnog ugovora. 

Sindikat metalaca u Hrvatskoj ima bogatu tradiciju u Đuri Đakoviću, jer smo već 1934. i 1949. godine organizirali štrajkove. Mnogi u Hrvatskoj ne znaju, no Đuro Đaković bio je ugledni sindikalni čelnik, a ovo je vjerojatno jedina tvornica u Hrvatskoj koja nosi ime po sindikalnom vođi. Bez sindikata ni u jednoj tvornici nema ravnoteže između radničkih prava i kapitala. Nijedan kapitalist ne želi dati ništa dodatno ako nema sindikata, ne želi podići standard radnika i njihovih obitelji. Sindikat služi kao ravnoteža, jer ako kapitalu nitko ne pruža otpor, poslodavci traže više i više i nema kraja. 
Antun Štivić, regionalni povjerenik SMH-IS za regiju Panonska Hrvatska

Međunarodna suradnja

Suradnja sindikata u metalnoj industriji na razini Europe izuzetno je važna, što se pokazalo i u slučaju preuzimanja Alstoma od strane GE Electric, kada je u procesu preuzimanja došlo do komplikacija, a od izuzetne pomoći pokazala se suradnja sa europskim sindikatima i europskim radničkim vijećem. SMH-IS danas je član IndustriAll Europe i IndustriAll Global.

Glavni zadatak SMH-IS danas je ugovaranje što povoljnijih materijalnih prava i što većih plaća za naše članove. To postižemo uglavnom bipartitnim socijalnim dijalogom s poslodavcima, ali važan nam je i tripartitni dijalog. Osim navedenoga, zaštita na radu je dio sindikalnog djelovanja koji se jako popravio u posljednjih desetak godina, što djelovanjem samog sindikata, što pojavom novih tehnologija. Kada govorimo o članstvu u SMH-IS, ono je trenutno u fazi stabilizacije. Postoje naznake da izlazimo iz trenda pada članstva i ulazimo u fazu povećanja. SMH-IS trenutno okuplja oko 7 tisuća članova, no bez obzira na to najveći smo industrijski sindikat u Hrvatskoj. Fokus je na daljnjem intenzivnom kolektivnom pregovaranju i ugovaranju boljih prava za članove, jer jedino tako možemo biti interesantni novim članovima. 
Siniša Kosić, predsjednik SMH-IS