Kako ocjenjujete sindikalnu 2025. godinu? Svjedočimo Vladinom smanjivanju paketa pomoći za građane, približavamo se europskim cijenama, no plaće i dalje ostaju na začelju liste zemalja članica.
Da, nažalost, agresija Rusije na Ukrajinu početkom 2022. godine prouzročila je nenormalni porast cijena energenata na razini cijele Europe, kao i visoku inflaciju koja je u Hrvatskoj i dalje gotovo najviša u euro- zoni. Paketi subvencija Vlade RH bili su prijeko potrebni kako bi se ublažio udar na standard građana. Nažalost, prema najavi Vlade RH slijedeće 2026. godine svi energenti (struja, plin..) bit će prepušteni tržišnom formiranju cijena.
U takvim okolnostima borba za veće plaće i mirovine mora biti sindikalni odgovor.

SSSH je na GSV-u pokrenuo inicijativu za adresiranje problema smanjivanja raspona plaća između poslova različite razine složenosti. Što SSSH po tom pitanju predlaže i kakvi su stavovi Vlade i poslodavaca?
Visoka inflacija i porast troškova života posebice nakon 2022. godine, primorali su Vladu RH da znatno podigne visinu minimalne plaće koja je konačno i dosegnula sindikalni zahtjev od 50% prosječne i 60% medijalne plaće. No, nažalost, plaće za ostale skupine složenosti poslova nisu ni približno rasle u istim postocima što je za posljedicu dovelo do „uravnilovke“, odnosno gotovo izjednačavanja najjednostavnijih sa srednje i višim složenim poslovima, posebice u uslužnim sektorima (trgovina, turizam i ugostiteljstvo, komunalne djelatnosti..).
Taj problem ponajprije smo pokušavali rješavati u dijalogu sa HUP-om, no nismo naišli na razumijevanje, tako da smo od strane SSSH inicirali raspravu na GSV-u, te dogovorili formiranje radne skupine na tripartitnoj razini za iznalaženje rješenja problema.
Naš početni zahtjev ide u pravcu da se ZOR-om propiše obveza ugovaranja plaća na razini kolektivnog pregovaranja uz uvjet da početna „čista“ osnovna plaća ili osnovica ne može biti u manjem iznosu od visine minimalne plaće.

Ove godine nije potpisan nijedan novi granski kolektivni ugovor, već se pregovara o izmjenama i dopunama postojećih. Kako će Hrvatska Akcijskim planom potaknuti povećanje pokrivenosti kolektivnim ugovorima koje nalaže Direktiva o primjerenoj minimalnoj plaći? Neslužbeno doznajemo da predstavnici HUP-a imaju tendenciju smanjivanja broja grupa složenosti poslova za ugostiteljstvo i turizam, kao i daljnjeg smanjivanja razlika među plaćama za različite skupine poslova. 
Nažalost, unatoč trideset i više godišnjoj praksi razvoja socijalnog dijaloga poslodavci u Hrvatskoj još uvijek smatraju da je kolektivni ugovor za njih nužno zlo, posebice na sektorskoj razini. Dio problema leži i u slaboj akcijskoj sposobnosti sindikata, odnosno nespremnosti članova da putem štrajka prisile poslodavce na sektorske kolektivne pregovore. Činjenica je kako je državni i javni sektor u potpunosti pokriven kolektivnim ugovorima tako da se veća pokrivenost može doseći samo na razini privatnog sektora. No nije cilj imati bilo kakav kolektivni ugovor ako njime nisu ugovorene kvalitetne plaće. Upravo je to primjer trenutne ponude HUP-a u pregovorima sa Sindikatom turizma i usluga Hrvatske, gdje su ponudili raspon plaća od minimalne 1.050 eura do 1.100 eura. Naravno da to sindikatu nije prihvatljivo i slijedit će teški pregovori.

Isplate dividendi posljednjih su godina dosegle svoj vrhunac, a istovremeno HUP je u listopadu tražio zamrzavanje minimalne plaće jer bi u suprotnom navodno moglo doći do otpuštanja radnika. Jesu li takvi scenariji mogući s obzirom na nedostatak radne snage u Hrvatskoj? Zašto smo i dalje na začelju EU-a po visini satnice rada?
Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina postala oaza visokih dobiti i profita. To potvrđuju podaci kako raspodjela dodane vrijednosti hrvatskih tvrtki drži korak s dobiti zapadnoeuropskih kompanija iako su plaće u Hrvatskoj bitno niže od primanja u EU, a upola niža je i produktivnost. Hrvatske tvrtke sa 40,02 posto udjela dobiti u bruto dodanoj vrijednosti ostvaruju veću profitabilnost od Španjolske (39%), Njemačke (37,2%), Slovenije (33%), te osobito Francuske (32%). Ti pokazatelji ukazuju na činjenicu da se 40% novostvorene vrijednosti u domaćim kompanijama slijeva kapitalu, profitu, u džepove vlasnika, dok u preostalih 60% mora biti dovoljno za sve druge troškove poslovanja pa i plaće. Odgovor je jasan zašto su plaće u Hrvatskoj pri dnu euro- zone.

Od većih interesnih industrijskih akcija ove godine možemo izdvojiti one u PIK-u Vrbovec i Zvijezdi, no udruženi sindikati su u 2025. godini pokrenuli jako puno procesa mirenja. Kako to komentirate?
Kriza socijalnog dijaloga u Hrvatskoj polako ali sigurno vodi prema potrebi buđenja sindikata u smislu veće spremnosti na sindikalne akcije. Hrvatskim poslodavcima sindikalni argumenti sve su manje bitni, tako da snagu argumenata moraju pratiti za akcijsku podršku spremni radnici, odnosno članovi sindikata. Upravo je to potvrdila praksa u 2025. godini gdje su uz spomenuta dva štrajka provođeni mnogi procesi mirenja koji su u pravilu dovodili do kvalitetnijih kolektivnih ugovora.

Vlada je za 2026. godinu najavila izmjene i dopune Zakona o radu kako bi implementirala europske direktive o transparentnosti plaća i platformskom radu. Kakvi su stavovi SSSH prema procesu otvaranja Zakona o radu, te kako ćemo odgovoriti ako HUP krene zahtijevati opsežniju izmjenu ZOR-a, odnosno tražiti tzv. fleksibilizaciju na nekim drugim područjima?
Prvo moram naglasiti da je SSSH inicirao dogovor sindikalnih središnjica o jedinstvenom pristupu izmjena ZOR-a. Nakon prvog sastanka radne skupine Vladina strana predložila je raspravu oko dvije navedene direktive, te je takav pristup podržan od strane HUP-a i sindikata. No kako nas je povijest naučila da uvijek moramo biti na oprezu kada su u pitanju interesi poslodavaca, usuglasili smo naše zahtjeve ako se pregovori prošire. U svakom slučaju i nadalje ćemo pokušati po treći puta na razini oformljene radne skupine riješiti diskriminaciju članova sindikata u odnosu na nečlanove kada je u pitanju konzumacija prava iz kolektivnih ugovora.

Na ovogodišnjoj Jesenskoj školi najavili ste novu klasnu borbu i ponovno pozicioniranje radnika u središte. Je li Hrvatska i dalje u procesu uspješnog društveno-ekonomskog razvoja, kako tvrdi Vlada, ili je vrijeme za snažniji sindikalni odgovor kako bi se zaštitila radnička prava? 
Nažalost, Hrvatska ubrzano korača prema bogatoj državi siromašnih građana. Svi takozvani dobri kreditni rejtinzi i drugi podaci kojima se svakodnevno hvale predstavnici Vlade ništa ne znače umirovljenicima od kojih više od 800 tisuća prima niže mirovine od 500 eura, a  gotovo je isti broj radnika koji primaju neto plaće od minimalne 750 do 900 eura.
Već sam naglasio da su u Hrvatskoj cijene na razini prosjeka EU ili više, posebice za prehranu na koju građani troše više od 30% plaće. Prosječna hrvatska bruto plaća zaostaje za prosječnom europskom za gotovo 1.100 eura. Takav nerazmjer troškova života sa visinama plaća i mirovina poziva građane, odnosno hrvatske radnike i umirovljenike na otpor, odnosno na novu klasnu borbu.
Kao i svih prijašnjih godina SSSH će biti predvodnik prosvjednih aktivnosti za koje smo se počeli pripremati i donositi odluke na našim tijelima odlučivanja. Naredna 2026. godina bit će vruća godina za hrvatsku Vladu i poslodavce.